by Dancy
Veliki pozdrav svima!
Započet ću ovu stranicu pričom svog života.Kako sam umjetnička duša zatrpat ću vas i poezijom koja me pratila cijelim putem mojeg odrastanja i sazrijevanja.Vjernik sam i iako sam daleko od vjernika koji bi bio dostojan privući Božju pažnju,cijeli moj životni put je zapravo vođen isključivo njegovom rukom.Naravno da sam srljala i radila pogreške koje ni sama sebi ne mogu oprostiti ali Bog mi svojim milosrđem čisti dušu,ispire grijehe i hrabri u daljnjim koracima.Slava mu!
Kao katolik trebala bi vjerovati isključivo onome što nas podučava naša crkva,naša vjera,Biblija i sam Bog ali moram priznati da poštujem i druge vjere,uvažavam i neke njihove stavove što će te moći primijetiti kroz naredne redove koje ću pisati.Ono što svakoga vjernika čini vjernikom je u svakoj vjeri jednako pravilo a to je ljubav prema bližnjima,svemu što nas okružuje,to je ona humana i dobra strana u svima nama.Pa dragi moji smatrali se vi ateistom ili agnostikom,pripadali vi bilo kojoj vjeri na ovom svijetu ono što imate u duši,sva ona ljubav i dobrota prema sebi i drugima (što se često trudimo sakriti od svih),upravo nas to čini vjernicima i pruža mogućnost vječnog života.
Hvala ti Bože za divan dar !
Za svakoga od nas Bog ima bitnu zadaću kojom će ga voditi kroz život služeći drugima.Stvar je u nama,jer da bi spoznali i prihvatili tu zadaću potrebno je biti čist,pokoran i svjestan svoje slabosti i ništavila bez njega.
Pisat ću o svome životu,svojim darovima,svemu što sam prolazila sama (iako to nikad nisam bila)i o svemu što sad prolazim uz Božju pomoć. Vjerojatno će me biti teško slijediti pošto se stalno događaju neke novi stvari i spoznaje ali trudit ću se držati nekog redoslijeda.
Srljala sam u životu ne slušajući upozorenja i molbe roditelja koji su me podigli u kršćanskom duhu,omogućili mi da primim svete sakramente kako bi započela život u suživotu s Bogom i usadili duboko u mene osnovne spoznaje dragog Boga.Hvala im na tome.Vjerojatno bi tijek mog života bio sasvim drugačiji i mnogo teži bez toga.
Dakle da počnem,vrlo rano sam se osamostalila,još kao maloljetnica.Time sam zadala velike rane svojim roditeljima,danas se iskreno kajem radi toga ali pisat ću o svome životu u nadi da će mi roditelji uspjeti oprostiti.
Vrlo rano ostala sam trudna.To maleno biće je danas moj veliki ponos,moj sin sada ima 22 godine i poprilično se trudi biti uspješan oglušujući se na moje vapaje da ne zaboravi ono najbitnije u životu Boga!Naravno bilo bi licemjerno zamjerati mu kad sam i sama bila grozna u tom periodu života.Izgleda da svi mladi kada uđu u tu fazu puberteta-odrastanja-imaju potrebu se dokazati onako najpametniji kako mogu sve sami a upravo je to jedna od bitnijih stvari koje treba shvatiti:što možeš sam ,bez Boga? Bog je sama ljubav i sam nam je dao mogućnost izbora kojim smjerom će mo voditi svoj život.Ni u jednom trenu nas ne napušta koliko god naši potezi bili krivi ili ispravni,on je i dalje uz nas.Ukoliko prihvatimo Boga kao svog ovozemaljskog suputnika kroz život koračamo uz njega,što je znatno lakši put pošto baš nikada nismo sami,ali pruža nam mogućnost da idemo i sami i ako tako odlučimo on nas pušta i prati iz prikrajka,čeka kad pokleknemo pod bremenom teškoća da ga pozovemo da nam pruži ruku,podigne i prigrli nas te obasja i ispuni svojom ljubavlju i mirom.I tako u nedogled,sve ovisi o nama samima koliko i kada smo spremni primijetiti i shvatiti da je tu uz nas,da nismo sami i da to nikada nismo ni bili.Tek tada kad se predamo njemu u ruke,svoju obitelj,svoj imetak,svoj život i kad to bude zbilja ona iskrena odluka iz srca tada nas ispuni obiljem darova i milosti kako bi mogli djelovati po njegovoj volji,živjeti za drugoga.
Rijetki su oni koji u tom dobu odrastanja nastave živjeti uz njega.Tu je sad jako bitno ono što su moji roditelji usadili u mene VJERU koju sam ja uspješno usadila u svog sina i trudim se što dublje upečatiti svojoj kćeri.Ta vjera je jako bitna kad ta mlada osoba sazre kako bi je mogla što prije vratiti u svoj život.
Tako je nekako bilo i sa mnom.Krenula sam nekim svojim putem i bilo mi je dobro.Dobila sam sina i iako smo živjeli u teškim uvjetima,bilo mi je dobro.U dubini duše sam znala da nisam sama,da je moj Bog uz mene.U Zagreb sam se vratila kad je moj sin imao svega dvije godine.Ostala sam tu živjeti (nisam bila u braku).Čovjek je jako snažan,neopisiva snaga nalazi se u svakome od nas.Tu snagu nam pruža naš Bog kad nam je najteže,on nikad ne napušta svoju dječicu već nas hrani snagom Božanske ljubavi.
Još kao dijete bila sam svjesna da mi se dešavaju neke stvari koje nisam mogla razumno objasniti.Znalo bi mi se desiti da mi pogled padne na putokaz na kojem piše Rovinj.To traje samo tren al je jasno i upečatljivo.Nedugo zatim sam putovala za Rovinj.Ponekad bi vidjela cestu tijekom vožnje ali ta cesta je znak putovanja,ako je autocesta tada ću po njoj uskoro putovati nekamo,obična cesta je znak kraćeg puta i malenog mjesta.Uvijek bi nakon toga putovala.
Često sam doživljavala DE JA VU pojedinih stvari ili mjesta.Taj prizor sam već vidjela ili doživjela al ne znam kada-u tome nikad nisam otkrila značenje,samo se dogodilo.
Oduvijek sam u ljudima vidjela ono dobro što nose u sebi (loše je ionako samo isplivalo na površinu)ali meni je onaj dobri dio osobe bio bitan.Često sam se družila od samoga djetinjstva s osobama koje nisu bile prihvaćene u društvu,bez obzira na starosnu dob.U njima sam vidjela ono najljepše-njihovu dušu.Ljudi su puni predrasuda i po nekim svojim kriterijima obilježe te kao nekoga tko iz nekog razloga nije po njihovom ukusu,obilježe ga u društvu i teško da će promijeniti mišljenje o toj osobi,ma koliko puta ona pokazala ono najbolje od sebe.Mislim da je osnovni problem u tome što si pojedinci daju za pravo suditi drugima,upravljati njihovim mogućnostima,egzistencijom,izrugivati se tuđim emocijama,krojiti život drugima.O kolika je silina zla na ovome svijetu,uvijek me razmišljanje o tome rastuži.
Ne znam više kojim su se redoslijedom događale situacije koje su me vodile prema mom putu,mom pozivu,kako bi konačno počela rješavati Božju zadaću namijenjenu samo za mene ali to i nije toliko važno,važna je sama bit svega,bit mojega postojanja a to je pomaganje dušama na nebu i na zemlji.
– smrt moga oca –
2003.god. dok sam već legla stigao je poziv od majke,suprug se javio.Bila sam trudna 5 mj.sa mojom kćerkicom i suprug me pokušao poštedjeti stresa pa je samo procijedio da ide do moje majke,znala sam da nešto nije u redu.Majka je javila da tati nije dobro,da se srušio na podestu i da dođemo.Pred zgradom je bila hitna parkirana u gomili snijega,tog dana ga je puno napadalo.Trčala sam po stepenicama na 5. kat,na podestu između 4 i 5 kata ležao je moj otac,majka je bila kraj njega i milovala ga po kosi.Rekli su mi da je umro.Znala sam da to nije istina,tražila sam doktore da učine nešto jer ON JE ŽIV.Samo su me sažaljivo pogledali.Bila sam tužna,bijesna,silno ljuta što baš nitko ne reagira na moje vapaje.Spustila sam se pored tate i ne mogu ni danas to sebi objasniti ali nisam ga mogla dotaknuti.Ležao je na podu kao mrtav a bio je živ.Kad god sam se u životu našla u situaciji da se nalazim uz mrtvo tijelo (bio to vrabac ili čovjek) kojeg je napustila duša obuzme me silna odbojnost,neka čudna averzija prema tom tijelu.Kao da je između tog tijela i duše neka druga sfera kojoj se ne mogu približiti.Osoba koja je preda mnom i mogu je opipati,vidjeti zapravo više nije tu,to tijelo više nije potpuno a opet sve je tu.Naravno moj otac je bio živ,njegova duša je uvijek s nama.Dugo nisam mogla prihvatiti da je tata umro,naime ja sam njega viđala stalno i svagdje…u šumi kako šeta,na njegovoj stolici naslonjenog na stol kao i uvijek do tada.On je bio tu i uporno sam govorila svima,vrištalo je iz mene,da je tu.Pomislila bi da ludim,vidjela bi isto to i u očima svojih najbližih al znala sam da je istina i da je tata tu s nama.Tada sam ga viđala ne kao duha nego u tjelesnom obliku.Kako su godine prolazile više ga nisam viđala samo bi znala da je tu.Zanimljivo je da je upravo sada dok ovo pišem -dušni dan -02.11.
– moja prva zadaća –
Sjećam se večeri kada sam legla,umorna,prekrižila se s mišlju kako ću skratiti ovu molitvu jer me savladava san.Tada sam (teško je to riječima opisati) valjda kroz misli iako je bilo sasvim jasno rečeno čula da izmolim molitvu za nekoga.Počela sam : Oče naš i pokušala što prije izmoliti.Osjetila sam doslovno fizičku pljusku na licu.Bilo je to zaista veliko upozorenje na bitnost ove molitve. Počela sam ponovo,onako istinski s razumijevanjem svake riječi izmoljene u molitvi i zaspala.Tako je bilo tri noći za redom,ta molitva je trebala biti čista i iz srca s razumijevanjem svake izgovorene riječi.Treći dan zvala me moja vjenčana kuma da mi javi da je umro naš bivši gazda ( obadvije smo kod njega imale stanove u najmu,živjele smo vrata do vrata).Rekla je da je sprovod na krematoriju pa ako mogu da dođem.TU JE POČELO! Taj sprovod je za mene bio nešto najstrašnije što sam do tada doživjela.Moj gazda je bio ateista i sam ispraćaj je bio uz klapu (on je bio sa Vira).Nakon kratkog govora i nekoliko pjesama počeli su ga polako spuštati. Grlo mi se osušilo i stisnulo,svaki djelić iz mene je vrištao :što radite,pričekajte župnika,a nisam mogla ni riječi izustiti.Prišla sam lijesu i prekrižila ga.Tada sam osjetila silno olakšanje.To je bio moj prvi susret s ispraćajem pokojnika ateiste. Putem prema kući sam shvatila da one moje molitve tri noći unazad su bile za spas njegove duše.Ne mogu opisati radost i zahvalu Bogu na toj silini ljubavi i milosti kojom ga je preko mene spasio,ali u isto vrijeme mi se javilo pitanje : Bože zašto ja? Ti imaš toliko mnoštvo dobrih vjernika koji ne propuštaju tvoje mise,dolaze u zajednice,koji su divni i dobri ljudi kraj kojih bi se ja mogla samo posramiti.Bože zašto ja,kraj tog mnoštva ljudi,ja? Nisam dostojna tolike velike tvoje slave preko sebe primiti.Neizmjerno sam ti zahvalna što si ga spasio,zahvaljujem ti i u njegovo ime,ali zašto preko mene toliko slabašne u vjeri,toliko grešne? To je bila prva duša spašena Božjom milosti i ljubavlju preko mene.
– jasna vizija –
Sjećate li se 2012. god.kada su kolale priče o planetu Nibiri ili planetu X koji je prema mnogim nagađanjima prijetio da će pasti na zemlju i izazvati kataklizmu krajem 2012.? Koliko god se ja trudila ne vjerovati u sve to,ignorirati sve te natpise,očito je negdje duboko u mojoj podsvijesti sva ta panika najviše za moju djecu i te kako radila svoje. Jedno popodne dok sam ležala i gledala nešto na televiziji (vjerojatno neki dokumentarac o nesrećama) i pomislila Bože zar će nas stvarno nešto tako pogoditi,molim te uzmi u svoje ruke moju djecu i ti ih sačuvaj na tren (koji je za mene bio dovoljno dug i jasan) vidjela sam kraj prozora sobe sebe s malim djetetom u ruci.Jasno sam znala da je to moje unuče od moje Lane ( kćeri ). Ne znam točno kada je to bilo,koje godine dal te 2012. al mislim koju god. kasnije.Moja Lana sada ima 13. god.mislim da je imala svojih desetak tada. Naravno da sam Bogu i danas silno zahvalna što me s time rasteretio od toga.
– krunica –
Jedne noći kad sam legla zrela za spavanje,prekrižim se s odlukom da se pozdravim s Bogom,zahvalim mu na ovome danu i kako ja to već uobičajeno kroz razgovor s njime prokomentiram probleme i poteškoće i predam svoju obitelj,rodbinu i prijatelje njemu u ruke začula sam ponovo onaj sad već poznat glas : izmoli krunicu ! A uf,e to mi je potpuno promijenilo planove,nikad nisam baš voljela moliti krunicu,mislim jesam je molila kada bi išli majci Božjoj Bistričkoj ili na Trsat ili u Međugorje ili kad bi se našla pred zidom i ne znam što dalje ili kada bi sama jednostavno imala potrebu da je izmolim ali uglavnom bi je izbjegavala jer to je po meni bilo nešto što ne razumijem,zašto moram u svakoj desetici ponavljati jedno te isto? Inače su se moje molitve više bazirale na ono što želim reći Bogu na nekoj vrsti razgovora s njime.Kada molim ( posebno nakon one pljuske ) molitvu to zbilja bude tako da je svaka riječ izgovorena s potpunim razumijevanjem značenja tih riječi u molitvi. Dakle baš mi se nikako nije ustajalo iz ugrijanog kreveta da odem po krunicu i molitvenika da vidim koja se krunica taj dan moli ali to je jednostavno toliko snažna naredba da Ne ne može biti odgovor. Uzela sam i izmolila krunicu,kada bi se pogubila (odnosno ne pratila što govorim) jednostavno bi se vratila toliko zrnaca unazad.Da potrajala je ta krunica ali kad sam je završila bila sam sretna i takva sam i usnula. Tako je bilo tri noći za redom. Treći dan me zove moja prijateljica i veli kako ima smrtni slučaj u obitelji,priča kako joj se ubila sestrična iz nekog drugog grada i kako ide na sprovod.Odmah sam shvatila koliko je snažno ta duša trebala molitvu,koliko je divno da sam je i opet baš ja imala čast moliti.Zahvalila sam se dragome Bogu svjesna da je spašena još jedna duša njegovom milosti i ljubavlju kroz mene.
– ponovo molitva –
Kao i uvijek ušuškala sam se u krevet spremna podijeliti zahvale i brige,pomoliti se kad mi se ponovo javi glas: pomoli se! Ne mogu vam opisati strah koji me preplavio,sad sam već svjesna što slijedi nakon tri dana ali ne znam za koga je namijenjeno.Prve molitve i misli letjele su Bogu uz preklinjanje da nije nitko od mojih najbližih.Teško je to a opet tako predivno.Naravno nisam dobila odgovor.Molila sam,tri dana su prošla i nitko ništa nije javio,ništa se nije desilo.Nakon nekog vremena javio mi se prijatelj koji se vratio iz Bosne,bio je doma kod svojih na sprovodu od brata koji se objesio na drvo pred kućom.Rekla sam mu neka ne brine,Bog se pobrinuo za njega preko mene. Slava mu!
– Posjet duša –
O ovome vam zbilja ne znam reći koji je bio točan redoslijed jer jednostavno se događalo i NIKADA baš nikada mi nije izazvalo ni najmanji strah,štoviše sasvim je normalna pojava (barem za mene 😉 )
– Dok je umro moj deda (znalo se da je jako slab) ja sam pisala na svojoj web stranici post o njemu. On je bio jedan od prvih naivnih slikara u Hlebinama i poprilično je mnogo zarađivao u ono vrijeme.Za razliku od Generalića njemu nije bilo toliko bitno da ga znaju (ime) već je živio za sutra.O da on je zbilja znao uživati u životu.I tako ja pišem njegovu stranicu,stavljam njegove slike,u želji da ga ljudi vide i zapamte -zaslužio je to- i odjednom ga osjetim preko ramena,znam da je to on al ga ne vidim.Govori mi kako je silno ponosan na mene,kako sam to lijepo uredila…. Ujutro su mi javili da je to popodne kad je bio tu umro.Možda će vam zvučati grozno ali ja sam bila sretna što sam to završila i što mi je potvrdio da je vidio,znala sam da je njemu dobro gore.
– Taj dan pred 1. maj išli smo u posjetu suprugovom stricu,on je bio jednostavno predivna osoba,odmah smo se našli,često me znao nazvati kako bi razgovarali,vidio je nešto u meni,baš me volio.To veće u bolnici stric više nije bio pri svijesti,rekli su nam da spava al ja sam već onda osjetila onu istu odbojnost kao i u tatinom slučaju.Otišli smo tužni kući jer znali smo da neće još dugo.Legla sam navečer a uz uzglavlje sam osjetila njega,nisam ga vidjela al kao i da jesam,znala sam da je to on.Rekao je kako se došao pozdraviti s nama i da mu probudim Boru (supruga).Počela sam ga tjerati govoreći da ne želim da se tako pozdravimo,da ga želim vidjeti,neka se vrati nazad,da ima vremena za umiranje.Kad sam vidjela da je to to teškom voljom sam popustila,ne sjećam se više što mi je sve govorio ali stalno je inzistirao da probudim supruga.E tu me našao u vrlo nezgodnoj situaciji,pomislila sam što ako ga sad probudim,što će reći,što će misliti o meni,strpat će me u ludaru i nisam ga probudila.Ujutro ga je zvala sestrična da mu javi da je stric umro navečer,taman tako negdje u doba kad se meni javio.Ujutro kad sam se probudila rekla sam mu da je tu bio stric i da me tražio da ga probudim al kako mi je bio bad a on mi odgovori sa suznim očima : -zašto me nisi probudila?- ( to je bila 1. stvar koju sam propustila napraviti radi nekakvog straha što će drugi reći ,žao mi je radi toga).Moram još spomenuti kako je na dan sahrane na groblju dok su tijelo spuštali u zemlju stric bio iznad jednog čempresa blizu mene,sretan.
– Sprovod u Prijedoru.Umro mi je tetak i krenuli smo iz Zagreba na ispraćaj.Put se malo odužio pa je bilo upitno hoćemo li stići na vrijeme.Išla je i moja majka s nama.Kako je bilo na knap s vremenom a mi još poprilično daleko odjednom sam osjetila da je tetak s nama.Bilo mu je jako bitno da stignemo tamo radi tetke pošto je to njoj vjerojatno mnogo značilo.Malo nas je ostalo s njezine strane koji su u mogućnosti doći.Bilo mi je nevjerojatno i osjećala sam se uistinu počašćena znajući da je tetak sad tu uz nas dok se ljudi tamo okupljaju radi njega.Tetku je posebno razveselila mamina prisutnost.Taj je sprovod bio na pravoslavnom obredu kojem sam opet prvi puta prisustvovala ali znala sam da tetak ide istome Bogu uz molitve i to je bilo potpuno uredu.
– Sasvim slučajno ( Božji prst) smo sestra i ja saznale da nam je umro zajednički prijatelj,bio je to šok i bez razmišljanja smo odlučile otići na sprovod.Naravno i on mi se javio i zahvalio što smo došle.I njemu je to bilo bitno,da budemo tamo.Zanimljivo je kako sasvim drugačije reagiraš kad znaš da je on tu,dušom i dalje,sve to vrijeme moje su molitve bile usmjerene njegovoj majci,nisam mogla pojmiti kako se sad osjeća,samo sam molila za nju.Kako bi bilo lijepo da svi mogu vidjeti i osjetiti kao i ja,mnogo je lakše podnijeti tu bol. Hvala ti Bože na tom daru.
– Ovaj se slučaj uveliko razlikuje od svega što sam do tad prošla.Radi se o osobi koja je umrla još 1999.god. Otišli smo u posjete suprugovoj sestrični.Ta je žena divna,sa njom mi uvijek vrijeme samo proleti i zapravo nikada nemamo dovoljno vremena kojega bi mogli odvojiti samo za sebe. Jako smo si bliske na duhovnom području i zapravo mislim da jedna drugoj popunjavamo praznine u srcu kroz Božju riječ.Taj dan je suprug otišao s majkom tako da smo nas dvije ostale same.Mnoštvo se tema prevrtjelo u tom vremenu.Pričale smo o njenoj obitelji i uzela je album kako bi mi pokazala neke slikice iz tog vremena.Na kraju tog albuma bila je velika slika (mislim A4 formata ) od njenog pokojnog brata.Nisam mogla skloniti pogled s te slike.Osjetila sam ponovo kako mi se stišće grlo (kao i na sprovodu gazde – ateiste ).Rekla sam joj da vidim dušu ali dušu stisnutu u klupko,dušu njenoga brata.Trebalo je nešto napraviti ali nisam znala što,pitala sam je što je bilo bitno u životu te osobe što bi ga moglo držati zarobljenoga. On je za života bio vrlo poročna osoba,ali dobra tako da je mnogo toga bilo upitno.Počela je nabrajati : cuga-duša je i dalje stisnuta,žene-nema promjene…. Nisam ga više mogla pustiti,bilo je poprilično neugodno i bolno to prevrtanje po njegovom životu ali više se nije moglo nazad.Nakon dužeg traženja mogućeg problema sestrična je spomenula spontani pobačaj koji je imala njegova žena. Taj tren ono klupko duše se opustilo,izdužilo,proširilo.Bila sam nevjerojatno ganuta.Ta duša je skoro bila slobodna.Bog nam je taj tren pokazao svoju veličinu.Slava mu! Već je bilo dosta sati i trebao se vratiti suprug po mene.Pošto nismo uspjele otkriti što sad treba s time stvar još nije bila gotova i ja je NISAM SMJELA pustiti.Zajedno sa suprugom išli smo tražiti što još postoji da se nije spomenulo kako bi ga uspjeli potpuno osloboditi. Nastavak mučnog prevrtanja tuđega života i pretraga svih njegovih mana kako bi nas dovela do konačnog oslobođenja duše nije nikuda dovela.Tada već potpuno iscrpljeni više kroz razgovor spomenula se misa za to djetešce.To je bilo to,doduše bilo je dovoljno da suprug sa sestričnom ode na misu i da zapale svjećicu za tu malu dušicu.Time je bila oslobođena jedna zarobljena duša.Bog je preko mene pomogao još jednoj duši da se oslobodi i spasi. Neizmjerno sam mu zahvalna na tome.Iz ove situacije izvukla sam mnogo pouka i zaključaka. Bog nas gleda sasvim drugim očima,njegova ljubav za svakog od nas pojedinačno je neizmjerna i čak i nakon smrti on će pronaći načina da nam pomogne i spasi.Zar to nije neprocjenjiva ljubav?Ono što mi smatramo grijehom Bogu predstavlja tek prepreku k spasenju.Na putu prema doma osjetila sam (fizički) zagrljaj od suprugovog bratića,zahvaljivao mi se a ja sam mu uporno govorila da zasluge ne pripadaju meni nego Bogu.Tako sam ga i ja upoznala samo ne u ovozemaljskom životu već sasvim drugačije.Moram još spomenuti kako mi je govorio dok je suprug pričao o lošim stvarima kroz koje je prolazio kako ništa od toga nije bilo u lošoj namjeri,kako je bio zapravo dobar što je naravno naš Bog znao!
– Suživot s dušama pokojnih –
Što je više vrijeme prolazilo to su bile češće posjete meni bliskih duša,kao i onih koji bi se javili kada bi se našla uz osobu kojoj je bilo bitno primiti poruke od njihovih najdražih.Svjesna sam da se kršćanska vjera izričito protivi bilo kojoj vrsti prizivanja duhova ili magije i da bi me vjerojatno do sada već spalili na lomači u neko drugo vrijeme,ali moram vas upozoriti da ja nisam osoba koja je željela taj dar ili išta o tome znala,ja nikada nisam tražila određenu osobu zapravo njezinu dušu da mi se javi,one jednostavno dolaze same,kada nam žele prenijeti poruku koja je tada njima bitna da je znamo ili nama bitna da nas utješe i vrate nam vjeru u život vječni.Mnogo sam puta razgovarala sa svećenicima tražeći potvrdu da nisam na krivoj strani,bojeći se da me ne odvlači kriva strana ali odgovor bi uvijek bio isti: ako vam je vjera toliko duboka,kako možete pomisliti da bi išta došlo do vas što nije od Krista. Vjera i ljubav prema Bogu ne idu zajedno sa drugom stranom.Često kad nisam sigurna u neke svoje određene poteze uzmem Bibliju,zazovem Boga,Duha Svetoga da mi pokaže odgovor.Otvorim nasumično Bibliju i lagano prijeđem rukama po stranicama.Tamo gdje osjetim da trebam pogledati piše određeni citat za mene.Mnogo sam si puta uspjela tako vratiti snagu i vjeru u ispravnost onoga što radim,pa tako i za duhove koji mi dolaze.Navesti ću primjer: Bože smijem li prenositi poruke drugima od duša? Odgovor iz Biblije : Ubiranje klasja na šabat-prenosim u potpunosti Božju riječ : Jedne subote išao je kroz usjeve,njegovi su učenici trgali putem klasje,tad ga farizeji upitaše : “Zašto čine u subotu ono što je zabranjeno?”On im odvrati: “Niste li nikada čitali što učini David kad je bio u nevolji,on i njegovi ogladnjeli drugovi?Kako je u vrijeme velikog svećenika Ebjatara ušao u Božju kuću i jeo postavljene kruhove koje smiju jesti samo svećenici i kako ih je dao i svojim pratiocima? ” tada nastavi : ” subota je tu zbog čovjeka a nije čovjek zbog subote a sin je čovjeći gospodar i nad subotom”
Temeljni kriterij razlučivanja duhova (i Duha) ostavio nam je sam Gospodin Isus: Po plodovima ćete ih njihovim poznati (Mt 7,20).
-Jedne ljetne večeri našla sam se s prijateljicom na kavi.Tu je bio i moj suprug ( htio ili ne uvijek se nekako desi da je tad uz mene ).Počela je pričati o svom pokojnom prijatelju,jednom prilikom sam ga upoznala, kako je ona pričala o njemu vjerojatno joj je jako nedostajao ili što god ali njegova duša se pojavila uz nas.Rekao mi je da je pozdravim što sam joj i prenijela,ostala je zatečena ne shvaćajući tu vrstu šale,naravno nije me razumjela,mislila je da se zezam sa njome,dugo se poznajemo još od djetinstva ali nekako se nismo doticale tih duhovnih tema ako i jesmo bile su vrlo šture,naši su se razgovori svodili uglavnom na ženske priče ,djelile probleme…..Tada mi se duša tog mladog čovjeka ponovo javila i rekla da joj prenesem da joj se ispričava ako ju je doveo u nezgodnu situaciju. Bila je sva zbunjena i još uvijek vrlo skeptična prema svemu. Tada se nalazila u nekom problemu a kako to uvijek biva to ju je jako tištilo.Isto to veće prije nego smo se rastale došla je i njezina majka. Osjetila sam težak teret na leđima kao da je bila pogrbljena pod pritiskom nekoga tereta.Rekla sam prijateljici da je tu i na koji je način osjećam,pitala sam je ima li poruku za nju a ona mi je odgovorila: -nije sada ni mjesto ni vrijeme za to-.( Našle smo se u kafiću na terasi ). Kad smo krenule doma dobila sam poruku od prijateljice da se osjeća kao da leti.Rekla mi je da je takva bila česta izjava njene majke.
-Bila je već prošla sredina osmog mjeseca a ja sam imala silnu potrebu otići kod suprugove rodbine.Nisam znala zašto samo da moram otići.Prošla su dva tjedna a mi nikako da odemo,uvijek nešto iskrsne.Javila sam im se porukom i rekla za taj poriv koji me već dugo drži. Kroz razgovor sam saznala da je nedavno bila godišnjica smrti djeda koji je umro na dan proslave rođendana kod unuke.Taj djed je htio prenijeti poruku sinu.Problem je bio što mu sin po riječima supruge nije vjerovao u tu vrstu -medija-.Kako god ja sam tu poruku morala prenijeti.Gotovo nikada se nije desilo da smo nas dvoje ostali sami ali taj dan čak u dva navrata smo bili sami jedno pored drugog i poruka : -uvijek sam uz tebe i volim te!-O kako mi se to činilo besmisleno,nekako prejednostavno,ako uzmem u obzir koliko je dugo trajao taj poriv da dođem,očekivala sam nešto mnogo bitnije.Tek kasnije sam shvatila kako je baš to vjerojatno bilo to što je toj osobi tada trebalo.Hvala ti Bože na prilici i pomoći,molim te oprosti kad ne uspijem vidjeti što je uistinu bitno tvojim očima.
-Neki od znakova koje sam primijetila:
– Crkvena zvona – predivan zvuk, znak su velike promjene u životu
odgovor od moje sestrične na pitanje što znače : “Dobro je ćuti crkvena zvona, znak da su anđeli uz tebe, da ćes pobijediti nešto sto cekas ili tražis, napomena da je nebeska vojska s tobom. Ne sekiraj se, sve će biti u redu”
– miris ruže – predivan miris koji te okružuje bez ikakvog fizičkog izvora
pročitala sam da nam se tako javljaju naši anđeli
– miris kave – kako sam ljubitelj tog napitka ne moram ni reći koliko mi godi taj miris oko mene, često ga znam osjetiti iako nema realnog objašnjenja odakle se pojavio, za taj miris ne znam značenje ako se kome dešava nešto slično javite mi se, rado bi čula vaša iskustva i mišljenja.
-Trenutni odgovori na moje molbe Bogu-
Sigurno vam se dešavalo da zavapite u bespomoćnosti cijelim srcem s određenom molbom Bogu kako za sebe tako i vezano za bilo koju drugu osobu ili situaciju.Naš Bog se uvijek odazove a u takvim situacijama istog trena.Neizmjerno sam mu zahvalna što znam da ga baš uvijek imam uza sebe. Navesti ću tu nekoliko situacija:
– Kolegica na poslu – ta osoba je divna ,dobra, uvijek spremna pomoći ali ima u njoj mnogo gorčine, zapravo ja bi je svrstala u osobe koje jednostavno ne znaju živjeti pozitivu, doslovno se hrane negativom negdje sam pročitala pojam energetski vampir, e baš tako djeluje na ljude oko sebe, dok nekoga ne povrijedi nije potpuna. Jednog dana me nešto pilila ne sjećam se više koja je idiotarija bila u igri uglavnom nikako je se nisam mogla riješiti. A da napadala me kako sam potrgala neki jadni usisavač i kako me je neizmjerno iznervirala svojim optužbama ( naravno nepravedno ) zavapila sam Bogu : Molim te učini nešto ja se više ne mogu boriti s njom! Kroz par sati smo se vidjele a ona je nasred čela imala šljivu. Pitala sam je zabrinuto što joj se desilo a ona mi veli : Znaš ono kad si otišla, uzmem ja usisavač i opalim se s njim posred čela (totalno nesvjesna kako). Nasmijala sam se i zahvalila Bogu iako sam se pomalo bojala mogućih opomena od njega zbog mene 🙂
– doktor otorinac – poslali su me kod otorinolaringologa na pregled. Kad sam ušla unutra pogledao me ispod oka i procijedio što je tebi. Tada sam mu ukratko opisala što mi se dogodilo i kako se ne mogu održati ravno (ravnoteža) a on se počeo dernjati tipa što glumim…. Toliko se derao da ne da ga je ćula moja majka koja me čekala pred ordinacijom nego vjerojatno i pola zgrade oko nas. Bilo mi je neugodno i osjećala sam se potpuno neshvaćeno i jadno, tada sam zavapila : Bože ovo nema smisla, pomozi! Istog trenutka ta ista osoba mi je sasvim mirno i normalnim glasom rekao : ustani i kreni prema vratima ( da vidi kako hodam ) naravno otišla sam skroz lijevo – daljnji tijek pregleda je sasvim normalno protekao. Tada sam prvi put shvatila da onog dana kad sam završila na bolovanju predala sam svoju bolest, djecu, supruga, sve svoje Bogu u ruke i taj dan kod tog otorinca sam shvatila da me On uistinu vodi – hvala ti Bože
– molitva za sestru – kako za sestru, tako i za mnoge osobe meni bliske kada bi primijetila bol i nemoć koja ih pritišće zavapila bi Bogu tražeći da im pomogne i olakša, gotovo istog časa osjetili bi olakšanje ili potpuni prestanak boli, ponekad bi tek kroz nekoliko dana u slučajnom razgovoru shvatila Njegovo djelovanje -Slava Mu !!!!
– susjed kod mame – to je duža priča, vjerojatno ću se dotaknuti u daljnjem tekstu toga ali ovo Božje djelovanje je veličanstveno – beskrajno Mu hvala ! Susjed je imao tešku operaciju pluća i kako sam saznala za to često bi ga pozvala na kavu i čašicu razgovora što je on jako cijenio ali toga dana nije mogao doći, zamolio me da navratim ako mogu. Bio je u groznom stanju, ležao je prikovan za krevet, savladala ga je neka crijevna viroza a nije se mogao ustati iz kreveta. Bilo je to nešto najbolnije što sam vidjela, silna nemoć i neugodnost situacijom za koju on sam nije kriv. Pomogla sam oko nekih sitnih stvarčica praveći se pred njim da je sve u najboljem redu. Sam Bog mi je dao snage da to uspijem. Donijela sam mu linex tablete, natočila soka, dodala neke sitnice koje su mu trebale i zamolila muža da mu zapali peć ( loži na drva ) jer ležao je ledenoj sobi u nemogućnosti da zapali peć i da se ugrije. Kako je tek nešto starija osoba od mene nisam mu mogla a iskreno ni znala kako pomoći oko higijene, bio mi je silno zahvalan što mu tako nešto nisam ni predložila. Donijela sam mu podmetače i vlažne maramice i pričala s njime o svemu samo ne o stanju u kojem se nalazi.Svaka čast medicinskim sestrama takav dar može samo biti od Boga , to zbilja ne može svatko. Pozdravila sam ga i otišla i sa silnom tugom zavapila Bogu : Molim Te učini nešto, pomozi tom čovjeku! Kad sam se vraćala doma vidjela sam svijetlo iz njegovog stana, a znam da sam ga ugasila kad sam izlazila jer me zamolio pošto ne može ustati. Nazvala sam ga kroz pola sata i pitala kako je i dal je sve ok pošto sam vidjela svijetlo a on mi sav sretan veli da su mu došli prijatelji,da je ustao i oprao se i da se osjeća znatno bolje ( a ležao je onakav dva dana u hladnome ) te kako mu je linex odmah regulirao stolicu.Završili smo razgovor uz njegovo hvala koje sam svim srcem prenijela Bogu.
– Nepravda i osuda –
Sada ću vam ispričati dio svog života u kojemu sam sve jače počela razabirati Božje znakove,bilo je to prije 3 i pol god.na samom početku 9 mj.Kad bolje razmislim naravno da sve steže puno dublje, Božji put namijenjen meni koji sam tako normalno prepisala trenutnoj situaciji ne vidjevši pri tome da se radi o smjernici samoga Boga prema meni. Pred sam Uskrs 2011.god.primljena sam na radno mjesto u dječjem vrtiću i u skoro vrijeme potpisala ugovor za stalni radni odnos. Dakle početkom 9.mj 2013. na dan kada počinje nova školska godina, spremajući se na posao pant s vrta od odmara je puknuo i vrata su mi pala na glavu.Dobila sam potres mozga koji je kroz 10 -tak dana prošao ali sam primijetila neke druge posljedice od udarca.Nisam mogla stajati ravno,vuklo me u lijevo,kada bi hodala, hodala bi u lijevo,nisam mogla čučnuti, uglavnom nakon mnogo pretraga ustanovili su mi parezu vestibularnog živca. Pohađala sam vježbe u Suvagu godinu dana i tu sam uspjela izvježbati desnu stranu mozga da preuzme radnje koje sam izgubila.Došli smo do toga da sada mogu stajati ali uz kontrolu odnosno one sve radnje koje su sasvim automatske vezane za ravnotežu za mene su izučene radnje koje moj mozak mora uz veliki napor održavati.Svi dodatni podražaji dodatno opterećuju moj mozak i ako se posvetim nečem drugom ponovo padam u lijevo…. I tako nakon pune tri godine bolovanja jedno popodne čujem kako zvone crkvena zvona. Jasno i lijepo kao da slušam zvona naše katedrale. Kako sam mislila da je pozdravljenje prekrižim se i bacim pogled na sat.Ne zapravo crkva još nije zvonila. To zvono sam čula samo ja-jasno i predivno. Drugi dan sam otišla na kontrolu kod opće prakse i doktorica je rekla da mi zatvara bolovanje, da me više ne smije držati. Dakle sljedeći tj. treba ići raditi,nalazi invalidske komisije još nisu stigli a ja se jedva održavam sama i sve to vrijeme uvijek je netko bio uz mene. Mnoštvo pitanja i misli su mi prolazili kroz glavu-kako dalje????- Moj Bog me ni u jednom trenu moje bolesti nije ostavljao samu,uvijek sam mogla računati na njega , čak i sad mi je podario beskrajan mir u srcu, iako ono ljudsko u nama stvara nemir i strah od nepoznatoga,mir u meni je bio jači.Drugi dan sam otišla na razgovor kod ravnateljice koja je pred mene stavila jasni uvjet : Ili ćeš raditi i to za dvoje, pošto se uvijek netko mijenja ili ćeš iskoristiti GO i potpisati sporazumni otkaz.Ostala sam zatečena pošto sam bila sigurna da će se naći neki način da se posao prilagodi mom stanju kako bi ga mogla obavljati ali za to nije postojalo pokriće od invalidske komisije.Otvorila sam godišnji svjesna da su mi to zadnji dani u vrtiću. Tijekom godišnjeg (koji je bio najteže razdoblje moga života do tada ) ponovo sam jedno popodne čula zvona,taj predivan zvuk crkvenih zvona u meni je izazvao jezu i strah, znala sam da slijedi nešto a pokazalo se lošim po mene. Sljedeći dan dobila sam nalaze sa vještačenja u kojima se navodi kako moje zdravstveno stanje nije ni za jednu vrstu invaliditeta. Dakle ja sam poslovno sposobna i zdrava osoba – sada i službeno – Ne mogu vam opisati košmar osjećaja koji su me tada savladali. Potpuno izigrana ,nesposobna, sama, našla sam se u situaciji koju ni sama sebi nisam mogla protumačiti, kao da sam zadnje tri godine glumila sve što mi se dešavalo,kao da sam sad preko noći ustala i postala potpuno zdrava osoba?? ; osjećala sam se povrijeđenom,neshvaćenom,izigranom,napuštenom,prevarenom,odbačenom…. ma užas 😦Nepravda ! O koliko strašno boli nepravda, tada još nisam znala koliko snažnije od mene je povrijeđen moj Bog, pa on je bio sunositelj moje bolesti,moga života, ponovo su ga preko mene bičevali i lažno optužili, ponovo nepravda. Molila sam ga da bude blag,molila sam ga da ne povrijedi sve te ljude koji su mi nanijeli nepravdu,molila sam za svakoga pojedinca koji je svojom nemarnošću, ili ne znam ni sama čime povrijedio moje srce-a bilo ih je mnogo,neizmjerno mnogo,nisam mogla ni slutiti koliko se ljudi može okrenuti protiv tebe,koliko omalovažavanja,nerazumijevanja možeš doživjeti čak i od svojih najbližih – e to je treći put kako sam čula crkvena zvona – treći i najteži, tada mi je privatna neurologica rekla da dalje mogu muljati sa psihičkim simptomima kako bi izvukla još bolovanja ?????? Nikada ni u trenu nisam pomislila na bilo koju vrstu muljaže, ova bolest je isključivo bazirana na istini i uz Boga.Tada su počele osude,grubosti,napadi,nerazumijevanje i od meni najbližih osoba,moje obitelji. Svi su mi sugerirali da odem raditi na koji dan pa opet na bolovanje,ljudi koji su me vidjeli svakodnevno,koji su znali i imali uvid u moje stanje.Mnogo bolnih riječi ranjavalo me punih 26 dana tog mučnoga godišnjeg odmora.Jedino moja dječica su bila uz mene od prvog dana,od njih sam imala potporu i razumijevanje,oni su bili tu da me tješe,oni što su trebali bezbrižno živjeti dalje svoje živote. I upravo njih su mi nabijali na nos kako ih lišavam svih mogućnosti koje sam im mogla pružiti kroz redovne prihode. Materijalna sigurnost je postala važnija od same osobe,novac ispred čovjeka, više nitko nije mislio na mene. I tako svaki dan,tako svih 26 dana uvijek netko.Pod svim tim pritiskom izgubila sam mir, izgubila sam sebe i ono najgore izgubila sam onu čvrstu povezanost samoga Boga.Ostala sam sama, sama sa svojom boli, sama sa svim napadima, sama sa svojom poljuljanašću, izgubljena, ostavljena…. Sve dok se jednog dana nisam slomila,dok se nisam osjećala i vidjela malenu na podu pod ogromnom gromadom stijene na meni-da to sam bila ja.
Upravo nešto slično ovome se tada i meni dogodilo,ovaj tekst “Dubina Božje providnosti” je pisan kroz mene,nisam znala što pišem samo sam pisala:
– Dubina Božje providnosti –
Poznat nam je svima onaj osjećaj kad padnemo,kad se nađemo pred zidom,kad jednostavno ne možemo vidjeti izlaz. Baš tada kad smo najslabiji,napušteni,sami,svjesni svojih slabosti i svojega ništavila,e baš tada kao zadnji licemjeri pokušavamo dozvati Boga u pomoć svjesni da još samo njega imamo,zadnju slamku spasa.Naš Bog je tu,štoviše nikada nas i nije napustio,sa tugom nas je pratio kako se udaljavamo,slao nam poruke preko osoba koje su ulazile u naše živote,poslovnih uspjeha,preko predivne duge na nebu,prekrasnog plavetnila mora…. ne bi li nas naveo da ga primijetimo,da mu se zahvalimo na svemu što imamo,na samom životu kojega tako sebično proživljavamo zaboravljajući pri tome da je baš taj naš život i svaki dan protkan satima i minutama baš njegov dar nama.I onda odjednom sve krene nekim krivim tokom,svaki pokret je pogrešan,svaka misao kriva i padamo.Bog nas je zvao,htio nas je upozoriti da bezglavo srljamo u utrci vremena ,u čežnji za bogatstvom,lagodnijim životom a pritom ispuštamo iz ruku one sitnice koje čine bogatstvo ,mir i puninu naše duše. Da i baš sad kad smo pali,kad osjetimo da više ni te male stvari ne primjećujemo,ništa nas ne veseli, sjetimo se Boga,a on je tu, on nas čeka, raširenih ruku sretan što njegovo najdraže dijete zaziva njegovu pomoć. O da tek sada kada su naša krila slomljena,kada je naše srce preplavljeno tugom, tek sad smo spremni spoznati našu bit postojanja,spoznati sebe,prihvatiti Božju ruku i pasti u njegov zagrljaj. Blago onima koji su uspjeli pasti kako bi se uz Boga uzdigli.
nastavak moje priče:
Toga popodneva mi je trebao netko samo da me zagrli i ništa ne govori,uzela sam mobitel i nazvala prijateljicu te joj tako i prenijela. Rekla mi je da je Bog uz mene da nisam sama i što nikako ne sliči njoj prekinule smo vrlo brzo razgovor. Tada me je zatrpala svetim slikovnim porukama a svaka od njih me je polako jačala.Suze su se slijevale niz lice bez prestanka, osjetila sam toliko potreban zagrljaj, srce mi se punilo milošću i ljubavlju, osjetila sam ponovo Boga u svakom djeliću sebe. Ona stijena koja me pritiskala pretvorila se u hrpu kamenčića a ja? Ja sam bila ponovo sjedinjena s Bogom. Tada mi se 1. puta pokazala naša majćica, majka Božja Bistrićka! Rekla mi je : ” I ja sam s tobom ” O kolika tuga i sram su me tada preplavili . Kako imam izravnu komunikaciju s Bogom tako nekako ( ne namjerno ) izostavim našu majčicu, sv. Antu, svog anđela čuvara koje spominjem u svojim molitvama i obilazim s ljubavlju svetišta, a kada sam uistinu slaba, preslaba, kada vapim za zagrljajem kada ih najviše trebam ja ih se ne sjetim. Molim Vas i ovim putem oprostite mi ! Od prvoga dana mog godišnjeg znala sam da se više neću vratiti na posao, onaj jasni znak, šapat mi je to potvrdio još dok sam razgovarala s ravnateljicom. Nakon tog razgovora srela sam kolegicu,zagrlile smo se i nekako sam procijedila ishod razgovora. Rekla mi je da je njezina kćer na mojoj zamjeni, radi umjesto mene a moje se srce ispunilo srećom i ljubavlju.Na trenutak sam vidjela tu mladu ženu kako radi i Božju velikodušnost što mi je ukazao na to kako me mijenja mlada, zdrava osoba kojoj je potreban taj posao. Bila sam Mu neizmjerno zahvalna na tome. Dani su prolazili ali sada sam bila čvrsta,nisu me se toliko doticali komentari i osude vezane za to potpisivanje sporazumnog otkaza. Čekala sam da to vrijeme prođe. U međuvremenu kroz jedan razgovor sa sinom spomenuta mi je udruga. Kroz moje liječenje u jednom razgovoru jedna je doktorica spomenula, odnosno pokušala me usmjeriti na otvaranje udruge ali kako sam tad čekala odgovor sa 1. vještačenja nisam se usudila ulaziti u to. Ponovo sam otvorila stranicu vodič za pokretanje udruge na kojem je osnovna stavka da bi pokrenuo udrugu bila : ” poslovno sposobna osoba ako joj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova.” što ja sada po nalazima vještaka s invalidske komisije neosporno jesam 🙂 Još jedan savršen znak od Boga i smjernica moga daljnjega puta. Oduševljena ponovo načinom na koji me vodi htjela sam to odmah podijeliti sa svima ali sam naravno naletjela na zid nerazumijevanja. Realno gledajući teško je očekivati da će me netko razumjeti kad govorim o Božjim znacima i neizmjernoj ljubavi te svakodnevnom životu ( suživotu ) s Bogom. Moram priznati da mi zapravo njihovo mišljenje i nije previše bitno, ali me silno žalosti ta zatvorenost i uskogrudnost pojedinaca. Svatko od nas, ali baš svatko može imati Njega za suputnika, treba se samo otvoriti, pustiti ga k sebi kako bi mogao djelovati kroz nas. Treba Ga voljeti, primijetiti Njegove znakove i prihvatiti ih s vjerom ! Konačno je došao dan potpisivanja sporazumnog otkaza i očekivala sam svašta,olakšanje, napade, osude, zahvalnost od nadređenih, bilo što al nije se desilo ništa – baš ništa. Sjela sam na čaj i prvo što sam primijetila u kafiću bilo je raspelo. Uz taj topli napitak i pogled na Savsku osjetila sam mir. Božji mir u sebi ! To je bilo 20. 11. 2016. svega pet dana do Božića. Vrijeme koje je uslijedilo je bilo Božji poklon za mene, poklonio mi je najlijepši godišnji odmor uz obitelj i najmilije.Moja kćerka tinejdžerka se dopisivala s jednim slatkišem strancem i iako smo pričale otvoreno o tome svejedno me obuzeo silan strah za nju. Sve dok mi jednog dana nije moje uzburkane strahove smirila naša majčica. To je bilo drugi put da mi se javila! Njezin lik stajao je iza mog lijevog ramena al mogla sam ga jasno vidjeti ne osvrćući se, tada mi je poručila : “Ne brini za nju, ja sam je svojim plaštom prigrlila”. Od tada sam potpuno sigurna za nju. Majčice moja HVALA TI! Nakon predivnih 20 dana odmora ponovo mi se javio da me pokrene, trebala sam prikupiti svu dokumentaciju, ispisati statut i dogovoriti sastanak s ljudima s kojima ću pokrenuti udrugu. Stvari su se rješavale same od sebe,ljudi su se posložili, održan je sastanak i kroz dva tjedna predani su papiri u gradski ured. Moram spomenuti da na svako moje pitanje usmjereno Bogu vezano za moju egzistenciju u budućnosti, od samog početka, dobila bi uvijek jednak odgovor: tvoja egzistencija neće biti ugrožena kao ni od tvojih naraštaja; odgovore bi dobila izravno na pitanje ili preko Biblije al svaki puta jasne. Gledala sam početkom 1. mj. kamo bi mogla ove godine s obitelji proslaviti 15. godišnjicu braka. Pošto mi je sjela i zadnja plača nisam nam mogla više priuštiti vikend u hotelu negdje unutar lijepe naše, gledala sam neke ponude svečanog ručka na Sljemenu ili sl. kad mi je zapeo pogled na ponudu u Bihaću za dvoje po povoljnoj cijeni. Pitala sam supruga što misli o tome i on je bez razmišljanja pristao. Ovo će biti prva god. nakon dužeg razdoblja da idemo bez djece ali vjerujem da sve to tako baš mora biti. Pogledala sam na karti kuda idemo i vidjela da je u istoj ulici, ni 20 m. od nas crkva Sv. Ante!!!!! O da to ne može biti slučajnost, to je jasan znak, njegov poklon nama.
Pisala sam vam o susjedu i brzom Božjem djelovanju, danas mi je majka javila predivnu vijest, sama je svjedočila Božjoj providnosti, silnoj ljubavi i snažnom djelovanju. Kada se vraćala sa večernje mise zaustavio ju je župnik da joj onako usput veli da je bio u njenom susjedstvu. Tada joj je ispričao da ga je nazvao susjed i zamolio ga da ga dođe ispovjediti. Kako bi vam bilo jasnije kroz one subote što smo se znali družiti kada bi ga zvala na kavu pričali smo o blagoslovu stana i onaj dan kad sam bila kod njega kada je bio pod onom virozom stopljen s krevetom, pričala sam mu kako sam bila kod fratra na bolesničkom pomazanju i da preporučujem i njemu isto. Svaki bi put energično odbio i nisam dalje navaljivala s time, samo sam molila za njega. Dalo se primijetiti kroz razgovor s njime da na neki način očekuje župnika za blagoslov, kako gleda nedjeljne mise preko televizije, sve je to bilo u nekom kontekstu razgovora ubačeno al meni dovoljno da znam da nosi Boga u sebi. Baš sam zato toliko silno po tisućiti put zahvalna Bogu što ga je usmjerio kako treba. Susjed je sada u privatnom domu za starije i nemoćne u Stupniku i od svih ljudi baš je mene zvao da mi javi; drago mi je jer znam da sam nije mogao živjeti i da mu je nužna svakodnevna zdravstvena skrb, od svega se srca nadam da će se oporaviti barem toliko da može samostalno funkcionirati, da se neće predati. Nažalost već sam ga u dva navrata vidjela u toj situaciji ali mu nisam dozvolila da to prepuštanje i predaju uzima kao opciju, uspjela sam ga dići, naravno uz Božju pomoć a sada ga mogu samo njemu predati u ruke da ga vodi dalje.
Susjed nije izdražao ni pola mjeseca u domu, bio je na palijativnoj skrbi, posjetili smo ga i bilo mu je jako drago, tada nisam znala da ga vidimo zadnji put. Na sprovodu sam ga prvi put vidjela (lagala bi kad bi rekla da mi nije bilo čudno što se nije javio prije) zapravo osjetila al fizički osjetila njegov zahvalni poljubac u obraz. I sada kada više nije tu i dalje osjeća tu zahvalnost. Vidjela sam i njegovog oca koji mi je poručio da će sad biti on uz njega. I ovaj ispračaj je bio drugačiji. Kako mu je ostala tek daljnja rodbina na sprovodu je bilo mnogo ljudi, uglavnom njegovi prijatelji. Održali su govor pun emocija u kojem je istaknuta njegova dobrota i divna osobnost. Znala sam da je sad na sigurnom bez bolova uz oca i otišla sam zahvalna Bogu na tom saznanju.
NASTAVLJA SE…
MOJE PJESMICE:
odgovor
7. srpnja 2012 ·
pokušaj naredit srcu
da ne voli nikad više
pokušaj usmjeriti misli
da samo nove priče piše
pokušaj naredit umu
da sve tužno zaboravi
pokušaj obuzdati tijelo
da istu grešku ne napravi
pokušaj sve to kad sjetiš se mene
pokušaj i tada ćeš znati…
©
težak dan
7. srpnja 2012
zadnjim minutama ispraćam i ovaj dan
što bio je težak, nepravedan, naporan
al svejedno na njemu zahvalna sam Bogu
što ljepotu dana čak i danas prepoznati mogu
u najgorim trenucima On dao mi je mir
pokazao ljepotu popodnevnog dana
čarolija sunca vratila mi je osmijeh
dok vukla sam se s posla sva rastrgana
Toplina doma, zagrljaj sina,
poljubac kćerkice u izmoreno lice
to Njegov je dar za ovaj težak dan
da shvatim koliko je i poseban
©
putem mog života
4. ožujka 2012 ·
mnogo je ljudi ušlo u moj život
većina je samo kroz njega prošla
sa nekima sam ostala dobra
kod nekih sam uvijek dobro došla
mnoge sam usne okusila kradom
sa mnogo žara ili nešto manje
sa nekima je vrijeme proletjelo u trenu
ponekad sam željela da bar na tren stane
mnogi su ljudi ostavili trag
kojeg se rado sjetim ja
al najviše vrijede duboka prijateljstva
koje sam izgradila
©
jednom princu
28. lipnja 2012 ·
ledeni prinče što kriješ se stalno
dozvoli zraki sunca da obasja ti lice
ja dobro znam da ispod te hladne maske
krije se duša dobrice.
Dopusti sunašcu da otopi taj led
pokaži svima svoju ljepotu
nećeš valjda dopustiti zimi
da zamrzne sve lijepo u tvome životu
©
molitva
31. listopada 2012 ·
Gospode htjedoh Ti zahvaliti
za svu Tvoju milost što danas mi je dana
što više obraćam se Tebi
svaki teret je lakši, nisam više sama
Otvorio si moje srce
pojasnio mi svoje dare
zahvaljujem Ti na njima dragi Bože
što preko njih moja duša hranit se može
Gospode htjedoh Ti se zahvaliti
za sva iskušenja, neprijatelje moje
sad svjesna sam snage što dao si meni
i stalne prisutnosti Tvoje
Molim te Gospode prije sna
oprosti mi za sve što sagriješila sam danas
čuvaj moje najbliže od svakoga zla
i zauvijek ostani uz nas
©
pokušala sam….
15. studenoga 2012 ·
“za moje kolegice”
Pokušala sam….
raditi-zaraditi
uspjelo mi nije
samo sam u minusu
skoro plaće dvije
Pokušala sam….
nakon posla biti majka
sa djecom provesti tih par sati
ali kad se vratim sa posla shrvana
to vrijeme mi treba da snagu mi vrati
Pokušala sam….
biti dobra sa kolegicama
svojim svim
ali živim u nadi
da ću brzo da ih zaboravim
Pokušala sam….
sam Bog zna da sam
dala sve od sebe
ali ubila me zloba vaša
drage moje tko vas j***
Vratit ću se svom životu
vratiti se svojoj kući
ljubiti djecu svakog dana
u sreći ih podižući
Možda neće biti love
ni ne treba puno nama
ali ja ću barem znati
da sam pokušala sa vama!
©
molitva
10. siječnja 2013 ·
Večeras ću dragi Bože
podijeliti sa tobom svoje boli
otvoriti srce koliko god se može
da ispuniš ga svojom snagom Bože
Večeras ću dragi Bože
podijeliti sa tobom misli svoje
jer samo tvoja ruka može
pokazati mi pravi put Bože
Večeras ću dragi Bože
prinijeti tebi molitve svoje
za sve one što sada pate
da prihvate Te, snagu si vrate
Večeras ću dragi Bože
predati ti svoju sreću
Jer sve što me čini sretnom
stvara sa Tobom sreću veću
Večeras ću dragi Bože
punog srca zahvaliti Tebi
za sve dane moga života
koje sam uz Tebe ispunila sebi
I večeras ću dragi Bože
usnuti sretna u molitvama
Jer Tebi sam predala najdraže svoje
i znam da si i ovu noć sa nama
©
01.02.2013.
Napadi i grube riječi
ispuniše mi i ovaj dan
iako mi ne dopiru do srca
um mi je rastrgan
Toliko se trudim biti dobra,poštena
i živim tako
al samim time sam otvorena meta
a živjeti tako stvarno nije lako
Osjećam da pucam polako
i jako se bojim sebe
izreći ću sve što ne želim
i samim time iznevjerit Tebe
Zato te molim dragi Bože
pomozi toj ludoj glavi
da i mozak kao i srce
sve ružno izostavi
Pomozi mi da okameni
moj um kao i srce moje
ja znam da se kao bumerang vrača
svako nanijeto mi zlo-iz ruke Tvoje
Znam da nisam ja na ovome svijetu
stvorena da pravdu dijelim
samo Te molim premili Bože
ne dopusti mi da previše velim
Kada me budu prozivale opet
te isprazne duše pune sebe
spusti tad na mene svoje ruke
da podsjete me da imam Tebe
©
B.B
8. veljače 2013 ·
Pokušat ću ovom pjesmom
reći ti sve
sve što je bilo i što nije
sve što nedostaje
Bila sam mlada i zaljubljena
voljela te srcem cijelim
kad ukrao bi za me vremena malo
tad znala sam da te još više želim
Svakim novim susretom
budio si novu nadu
ali ti nikad zapravo
nisi volio tu ženu mladu
Prolazile su godine
nizale se sve više
vrijeme je donosilo neke nove ljubavi
i dopustilo srcu da tebe izbriše
Al ostalo je tvoje mjesto
već dvadeset godina tu stoji
samo sad u njemu nema ljubavi
na njemu prijateljstvo postoji
©
obećaj mi
4. ožujka 2013 ·
Ako te prepustim zaboravu
i tvoje ime iz srca izbrišem
zatvorim knjigu što bila je naša
i u neku drugu knjigu nove retke pišem
Ako te izbacim iz misli
ako uništim sve što podsjeća na tebe
možda će nedostajati dio mene
ali bar više neću zavaravati sebe
Ako uspijem reći da ne značiš mi ništa
kao da nikada i nisi bio moj
Obećaj mi da nećeš nikada više
ponovo otvoriti našu knjigu, nazvati moj broj
©
Ništa
22. kolovoza 2013 ·
Zaista čudan neki osjećaj
osjećaj bez osjećaja
neka pusta prazna ravnica
i ništa
Što se to događa, može li mi netko reći
koliko traje?
totalna ravnodušnost
i totalno ništa
Ni volje, ni želje, ni loše ni dobro
ništa
a dan prolazi i samo je jedan
gledam kako odlazi u prazno…
toliko lijepih stvari je oko mene
i mogla bi časkom ispuniti dan
al ne trebam ništa,nebitno je sve
Zaista čudan neki osjećaj
©
moja Hrvatska
6. ožujka 2013 ·
Živim u predivnoj državi
kao u dijelu obećanog raja
posjeduje ona šume, rijeke, more
zlaćana polja kojim ne nadzireš kraja
Mnogi su mladi ostavili živote
da sa ponosom možemo reći mi smo Hrvati
obranili naš dom, naš ponos
jer sve što nam treba Hrvatska nam može dati
I umjesto da živimo sami od sebe
uživajući plodove te zemlje svoje
naša vlast uništava i rasprodaje
tu krvlju obranjeno nasljedstvo djece moje
Zar radi fotelje uništiti zemlju
kako mogu živjeti bez morala i srama ?
Još imamo predivnu hrvatsku našu
koja ne pripada vladi, već NAMA
©
mojem ocu
27. listopada 2013 ·
Da li primaš pozdrave
što ti ih po anđelima šaljem
umotane molitvom
koju ti iz srca dajem
Nedostaješ mi dragi oče
zato nestrpljivo iščekujem svaku noć
kako bi po molitvama
našem Ocu zajedno mogli doć
Kada legnem umorna
iscrpljena,željna sna
sklopljenih ruku zaspati ću
sa tobom u mislima
Moli i ti dragi oče
kada kucne i moj čas
da naš susret sretan bude
da postanem dio vas
©
Za sve pokojne
1. studenoga 2013 ·
Za sve vas koji više niste sa nama
već odozgora motrite ovaj svijet
svoje najdraže kad liježu s molitvama
prinoseći je Bogu za vas, kao najljepši cvijet
Za sve vas što odlazite noćas
putem vječnosti,u nebeske dvore
gdje vas čekaju otvorena vrata
dok vaši najbliži za vas se mole
Za sve vas čiji put još traje
i uspinjanje postaje sve teže
ne posustajte pod preprekama
niste sami, moja molitva vas za vječnost veže
Za sve vas što bili ste nekada
dio naše zemlje ove prekrasne planete
iako su prošla tisućljeća dva
naše molitve svih vas se sjete
Za sve vas što sa visina
gledate ovaj napaćen svijet
molite za nas sa anđelima
da i nas jednom dočeka Njegov pogled svet
Za sve vas koji ovih dana
na svome grobu ne nađete svijeću
zapalit ću noćas molitvama
u svome srcu za vas svijeću najveću
Za sve vas što svojom ste vjerom
život vječni osigurali sebi
molite za one što slabi su bili
da njihova duša propala ne bi
Molite za me i sve nas grješne
dok u zagrljaju Oca uživate slavu
da naši putevi ka spasenju vode
ulite u nas vjeru pravu
©
Tati
5. veljače 2014 ·
I nižu se tako dani,mjeseci i godine
poput rijeke teku,nose nas dalje
i sve nas je manje na tom putu
al uspomena na te zauvijek ostaje
Ljudi kažu da vrijeme lijeći rane
da rijeke života ispiru boli
ali i nakon punih 11 god.
suze zapeku jer srce te voli
Jednako zapeče
svaki povratak na ono veće
jednako zaboli
što nisi sa nama dok se za te moli
A vrijeme nemilosrdno gura dalje
i nosi sa sobom nove radosti i nove boli
Molitva je veza što vječnošću nas veže
zauvijek živiš u srcu što te voli
©
sama sa tugom
10. lipnja 2014 ·
Poput lahora došao si do mene
pozdraviti me posljednji put
znala sam da trebala bi biti sretna
al tražila sam odgovor svud
Molila sam dragog Boga
da te vrati
molila ga da mi potvrdi
da nisi tu,da me shvati
Suza za suzom padale su
po mom srcu, poput kiše
iznevjerila sam dragog Boga
a ni tebe nema više 😦
©
Kap za tebe
28. kolovoza 2014 ·
Zatitralo je srce
poruku mi šalje:
prepuno sam ljubavi
moraš je slat dalje
Dal postoji netko
tko ne treba samo kap?
jer kad srce otvorim
izaći će slap
Voljela bi da taj slap
i do tvoga srca dođe
osjetiš li kap na sebi
zadrži je da ne prođe
©
Možda
27. rujna 2014 ·
Možda zaustaviš pogled
u bespuću praznine
i shvatiš koliko ti nedostaje
baš moje ime
Možda i poželiš me nekad
barem na tren pored sebe
tad zatvori oči
i stvorit ću se kraj tebe
Možda te život odvede
nekim putem dalekim
ako i zatvorenog srca budeš
znaj da te se često sjetim
©
01.11.2014.
Predivan dan dao si nam Bože
da svatko od nas obići može
naše najdraže što nisu više sa nama
a čeznu za našim molitvama
Hvala Ti za svaku zraku sunca
što ublažila je bol i tugu
kad palili smo svijeće svojim najdražima
što čekali su nas godinu dugu
I danas sam sa tugom obišla mjesta
na kojima jedva i križ stoji
dragi moj Bože prigrli te duše
da pogled na zemlju ih ne zaboli
Još samo Te molim čuvaj moga oca
djedove i bake,sve što nisu sa nama,
pripremi mi mjesto uz njih kraj sebe
zahvaliti ću ti se molitvama
©
proslava bez proslave
30. prosinca 2014 ·
Dođe tako vrijeme kada i sam shvatiš
da živiš nekim drugim životom, da to nisi ti
ne poklapaju se godine s duhom
nemilosrdno gaze a htio bi živjeti
Evo bliži se godina nova
a planova više nema
hvale mi dani veselja, plesa
koje sad netko drugi negdje sprema
I možda ne bi sad pisala pjesme
i tražila utjehu u redcima tim
da srce moje mirovati može
i sa stvarnošću se pomiriti
Zato vas molim prijatelji moji
veselite se, uživajte, zagrlite svi
a kada otkuca ponoć
sjetite me se u zdravici
©
dušni dan
2. STUDENOGA 2015
Prilikom svakog posjeta groblju
suze mi zapeku oči
ne zbog mojih najdražih
nego zbog onih kojim nitko neće doći
Ove smo godine na Sisvete
kao i uvijek položili cvijeće
palili svijeće za najdraže
i one koje nitko obići neće
Ispred glavnog križa
na Markovom polju
gori mnoštvo svijeća
za heroje što poginuli su za našu budućnost bolju
Položila sam svoju svijeću
uz molitvu za duše te
prijatelji moji gore
za vas noćas molim se
Kod moga tate gore svijeće
i za sve koji su daleko
znam da s neba gledaju nas
i uvijek na nas pazi netko
©
Nostalgija
19. LISTOPADA 2015
Ispratila nas je kiša
iz našeg tmurnog, tužnog grada
putem prema podravini
prestala je da pada
Zapeo mi je pogled
na jedno putem postavljeno raspelo
zahvalno pošaljem pozdrave gore
ono je tu za nas,nije uz samo selo
Drugi prizor-gnijezdo rode
prazno, tužno, samo granje
podsjeti me na prolaznost
al i povratkom bitne tajne
Malo sunce proviruje
pa čas za tim crni oblaci nas prate
bližimo se Hlebinama
a sjećanja se sva vrate
Moja baka na ogradi
deda nas sretan čeka
miris vatre iz peći…
obuzme me sjeta
Slavio se rođendan
8. ročkas princa mog
Puna kuća ljudi
a opet ih mali broj
Iskradamo se iz kuće
poznatim putem što vodi malo van sela
gdje na laganom brežuljku
leže bivši stanovnici sela
Polažemo cvijeće, palimo svijeće
šaljemo molitve iz srca i duše
gotovo osjećam bakin poljubac
dok zajedno sa dedom tugu mi ruše
I svaki kutak njihovog doma
i dalje silno odiše njima
vraćamo se Zagrebe nazad tebi
sretna što bila sam danas sa svima!
©
Hvala Ti za mir
13. STUDENOGA 2015
Pratim ljude oko sebe
uglavnom mrka, turobna lica sva
osjetit se može užurbanost i nervoza
drugačija nisu čak ni dječica
Obuzme me tuga gledajući
gužvu kao za blagdane oko sebe
svi nekuda jure, nezadovoljni
o čovječe dragi tko brine za tebe?
Poželim tada cijelim srcem
podijeliti mir što nosam ga u sebi
sa svakom osobom na ovom svijetu
da patili više nikada ne bi
ali ne ide to tako, nemam tu moć
pa svatko od nas može imati taj mir u sebi
potrebno je samo zaviriti u srce
i otvoriti MU vrata da živi i u tebi
©
Moja čestitka vama za Božić
25. PROSINCA 2015
Nižu se godine
svaka sve prije prođe
tek što sam se s ljetom pozdravila
a evo već novi Božić dođe
Dok opušteno sjedim doma
razmišljam što zbilja želim
moja je želja
da sa vama Božićni mir dijelim
Da na svatko dijete osmjeh dođe
da svakoj majci Božić u ljubavi prođe
da svaki otac na svoju obitelj ponosan bude
da sveti mir obuzme sve ljude
©
Izjasni se
8. VELJAČE 2016
Na prstima polako
povlačiš se iz života mog
praviš se kao da sve je uredu
al odaje te svaka gesta iz koraka tog
Razgovora nema
pažnje još manje
gubimo se ,nestajemo
niti što nas spajaju sve su tanje
Kad korake ubrzaš
budi iskren prema nama
otvori srce i sve reci
zanima me tvoja strana
Znaš da sam naravi divlje
cijenim svoj život,tako ga i živim
postaješ uteg što vuče me na dno
znaš da neću dozvoliti to
Zato stani i razmisli
reci mi sve
a onda čvrsto na nogama
otiđi ako moraš i ne vračaj se
©
hvala Ti
26. VELJAČE 2016
Kada je duša prazna
Ti si tu
Kada srce tuga para
Ti si tu
Kada zamagle se oči
Ti si tu
Kada bol ne misli proći
Ti si tu
Kada izdana sam i sama
Ti si tu
Kada umirem od srama
Ti si tu
Kada su mi potrebni pomoć i mir
Ti si tu
Kada zavapim za tobom
Ti si tu
Hvala Ti majčice
©
Male stvari
14. LIPNJA 2016
Male stvari,sitni znaci pažnje
sunčano nebo,prekrasan cvijet
slučajan susret, zagrljaj prijatelja
poljubac djeteta moj cijeli je svijet
Pozdrav kroz osmijeh, lijepa riječ
srce od pjene u šalici kave
veselje ljubimca kad ugleda te
crveni mak u zelenilu trave
Te male stvari što nas kroz život prate
i uljepšavaju nam svaki dan
voljela bi da svi mogu da svate
koliko je uz njih poseban
©
sve je bitno
6. SRPNJA 2016
Kad zaviriš duboko u sebe
tražeći djelić što nestao je davno
uroniš u metež života
što ponovo te smete samo
Zapitaš se čemu tolika gužva
u ionako iscrpljenoj duši
izbrisat ću nepotrebno
što me smeta,što me guši
I kao kula od karata
raspada se život tvoj
ne diraj taj bitan dio sebe
već zagrli s ljubavlju život svoj
©
Da li znaš?
8. SRPNJA 2016
Da li znaš da nisi sam-a
kad ti je teško
i život te lomi
Da li znaš da nisi sam-a
kada ti se srce
napola slomi
Da li znaš da nisi sam-a
kad u sitne sate
moliš se za malo sna
Da li znaš da nisi sam-a
ovdje sam za tebe uvijek ja
©
zamisli
17. KOLOVOZA 2016
Zamisli mjesto gdje bi volio biti
do tebe dopiru zvuci najljepše muzike tvoje
zamisli najdražu osobu kraj sebe
oko tebe prevladavaju tvoje najdraže boje
Zamisli godišnje doba koje voliš
i tebi najdraže doba dana
zamisli mir i sreću oko sebe
trenutke što se nižu bez ikakvog plana
Zamisli potpunu spontanost i užitak
u svakoj toj provedenoj minuti
želiš li da taj osjećaj zauvijek traje
tad prepusti se mašti, uživaj i dalje
©
Tvojom rukom vođena
2. RUJNA 2016
Sve što imam od tebe je
sve što trebam to si Ti
sve što poznajem tvoja je ljubav
sve što me vodi od tebe dolazi
Dok vođena sam tvojom rukom
živim sretno život svoj
srce mi je prepuno ljubavi
dok vrijeme prolazi u miru i skladu jer vodiš me Ti
Ali dragi Bože zašto padam
zašto mi život stvara boli?
Molim te privij me čvrsto uz sebe
ne dozvoli da me išta od Tebe odvoji
©
zaboravljene duše
7. LISTOPADA 2016
Ova je pjesma za vas
sve zaboravljene duše,stanovnici neba
za koje se nitko više ne moli
a tako vam silno molitva treba
Ovim stihovima upućujem apel svima
što molitve šalju najdražima
da sjete se u molitvama i svih vas
kako bi se i vi jednom sjetili nas
Susrest ćemo se svi mi jednom
u predivnom bespuću neba
do tada vam šaljem molitve svoje
budite sretni i čuvajte nas i gore, uz vas najdraže moje
©
Ne traži me ovdje
30. LISTOPADA 2016
Ne traži me ovdje
tu nije moj dom
visoko gore
družim se sa anđelom
Ne traži me ovdje
dok za me pališ svijeću
čuvaj me u srcu
ja na te zaboravit neću
Ne traži me ovdje
tu nije moj hram
gdje god me se sjetiš
uz tebe sam, tada nisi sam
Ne traži me ovdje
kao da ništa drugo ne postoji
ne gubi vjeru uz tebe sam
odozgo vas čuvam voljeni moji
©
Vukovar – Ovčara
18. STUDENOGA 2016
Šapnula mi jedna duša
na Ovčari kad sam bila
ne plaći i ne moli za nas
nas je Božja ruka prigrlila
“Pomoli se za neprijatelje naše
njima molitva najviše treba”
tada zapalila sam svijeću, izmolila krunicu
za sve ratne stanovnike neba
©
Moja čestitka Vama
24. PROSINCA 2016
Na ovo badnje veće
dok ispod bora još poklona nema
pripremimo srca naša
naš Bog za nas najljepši dar sprema
Jedno malo djetešce
dolazi noćas nama
neka Njegov blagoslov
ostane zauvijek sa vama
Voljeni moji otvorenog srca
svakome od vas noćas djelić ljubavi šaljem
ugodne blagdane uz najljepše želje
ovoga Božića iz ❤ vama dajem
© vaša Dada
Šapat tišine
8. SIJEČNJA 2017
Osluškujem tišinu
u njoj tražim sebe
što dublje tonem u njoj
sve jače osjećam Tebe
Tražim odgovore
na pitanja mnoga
svjesna da dolaze mi
šapatom od Boga
Osluškujem tišinu
što mir duši vraća
kroz šapat tišine
odgovor se shvaća
©
udarac riječi
5. TRAVNJA 2017
I tako nastaju stihovi
osjećaji se prelijevaju u riječi
kad zaboli te udarac
preko kojeg je teško prijeći
Surova istina ističe sve mane
što prepreke su srcu da s dušom se spoji
kada pružaš ruke za zagrljaj
dok pored tebe Juda stoji
O da,ti praštaš
u zaborav guraš sve
ali iz dubine osjećaš srce
koje opet izdato je
©
A šta kada sam to ja?
21. TRAVNJA 2017
Dođu dani koji slome
kad tuga razdire cijelo biće
pobjeći želim od same sebe
a baš nikoga se to ne tiče
Ona mala kap na prepunoj čaši
odredi taj dan
i tada shvatiš koliko je teško
u svojoj boli ostati sam
Toliko sam puta savjetom svojim
pomogla drugima da krenu dalje
ali kad stisne i mene breme
samo bol sa mnom ostaje
©
Kad bi svatko od nas
14. SVIBNJA 2017
Kad bi svatko od nas
napisao u par riječi
što na srcu sad mu leži
što bi majci htio reći
Kad bi svako od nas
za svu ljubav majke svoje
izabrao ružu
koje bi ta ruža bila boje?
Kad bi svatko od nas
na današnji majčin dan
poslao najljepšu čestitku
iz svog srca majci ,van
Kad bi svatko od nas
tko priliku još ima
uz zagrljaj uzvratio ljubav
koju od nje svakodnevno prima
Uzvratimo kako znamo
ljubav majci bilo kada
ona će znati kad joj damo
koliko vrijedi za nas tada
©
U potrazi za samom sobom
9. LIPNJA 2017
S vremena na vrijeme uhvati me tako
neka sjeta
u čudnom razdoblju se nalazim
nisam još baka, a daleko sam od djeteta
Promatram djecu, odrasli su
ne trebam im više
Gdje pripadam, koja mi je svrha
što za me u Božjoj knjizi piše?
Kao da sama sebi
na putu stojim
ovdje sam tijelom
a opet kao da ne postojim
©
MOJOJ ODLIKAŠICI
14. LIPNJA 2017
Hvala ti ljubavi mamina
što ponosom mi srce sja
hvala ti Lano moja
beskrajno te volim ja
Hvala ti na peticama
svaka je pečat ljubavi tvoje
hvala ti na tim divnim ocjenama
najdraže pile moje
Hvala ti na trudu
to tvoja je plača nama
ponos, ljubav, sreća, veselje
to si ljube ti sama
❤ VOLIM TE ❤
©
Valcer
11. SRPNJA 2017
Dok stojim nasred mora gledajući Tebe
ne postoji strah, ne bojim se za sebe
ali čim mi pogled padne na more
gutaju me dubine s vjerom se bore
Znam da ću moći zaplesati valcer
površinom oceana
ali do tada još mnogo puta
zahvaljivati ću Tvojoj ruci što mi je opet dana
Nauči me vjerovati i kad tonem
kad se izgubim u vrtlogu života
hvala na čvrstoj ruci koju pružaš
dok ne zasvira valcer anđeoskih nota
©
oluja
13. KOLOVOZA 2017
Razbjesnilo se nebo nad nama
i odlučilo pokazati svoju moć
nadvili se tamni oblaci nad gradom
vjetar odlučio kroz svaki dom proć
Gledam munje što paraju nebo
izazivajući strah i poštovanje u meni
Toliko predivno, snažno i strašno
šalje mi poruku, samo dalje kreni
Ne okrećem se iako nije mi lako
kroz tu oluju prolazit sama
tješi me pomisao da već sutradan
doći će sunce i nestati tama
©
Mojoj Ani
29. LISTOPADA 2017
Kada ti život otvori oči
pa primijetiš svjetlo usred noći
kad spoznaš da je moguće sve
što samo maštom dotaklo se
Ušla si u moj život tiha i draga
dijele nas mnogi kilometri
nakon mnogih godina što znale smo se
stojiš pored mene, mi grlimo se !
Dolazim na tvoju promociju knjige
već treću knjigu izdala si
ti lutkice moja što težak križ nosiš
ostvarila si svoj san, bolesti prkosiš
I pokazala, dokazala si svima nama
samom pojavom svojom baš sve
kad sa Bogom kročiš kroz život
– sve postaje moguće –
©
otvori se i prihvati
30. LISTOPADA 2017
Teško je kad gledaš ljude
kako srljaju u potrazi tog djelića sebe
koji svakog od njih čeka
ali ne znaju spoznati Tebe
Teško je kad osjećaš mir
ali ga ne možeš drugome dati
kroz svoju patnju on mora proći
kako bi mogao taj mir da shvati
Teško je kad gledaš ljude
što trate dane težeći moći i slavi
dok nesretni su, izgubljeni
bez Tvoje potpore, mira i ljubavi
©
samo poleti
16. STUDENOGA 2017
ok a sada polijećemo na krilima mašte
ostavimo iza sebe sve loše poput ružnog sna
vinimo se u visine
nošeni snagom vjetrova
Šapat lišća, šum rijeka
moćna jeka, iskren smijeh
veliki mjesec, mnoštvo zvijezda
let iznad tjeskobe oslobađa grijeh
Opojan miris ruža, pokošene trave
priča mora, šapat planina
poput tepiha mekog ispod nas je šuma
ispod koje se pruža predivna nizina
A sad putniče pristani kratko
jer letjeti tako ne može svatko
moj suputniče u mašti uvijek se sjeti
stihova ovih i – samo poleti –
©
moja želja,vama
30. PROSINCA 2017
Dok trepere svijetla raznih boja
i šire svoj sjaj sa našeg bora
uz božićne pjesme u toplini doma svoga
razmišljam koliko je to predivan poklon Boga moga
Uz najdraže svoje ovih dana
nestala je svaka sa srca rana
već sutra na veće ispratiti ćemo staru
i dočekati novu godinu u istome žaru
Za sljedeću godinu samo jednu želju imam
da jednaku milost udijeliš svima
pa uz obilje mira, ljubavi i sreće
blagosloviš Gospode svako veće
©
Pjesma malom anđelu
19. SIJEČNJA 2018
Tvoja je čista duša
sada na putu u vječitu radost
otišla je sa tobom od nas
još jedna naša mladost
Nisam te poznavala
preko drugih sam doznala za te
neka te maleni anđele
do Božjega prijestolja njegovi anđeli prate
Svu bol što trpio si
sve teškoće života tvoga
neka budu na slavu i spasenje
na tvojem putu do Boga
Znam da ostaje mnogo boli
roditeljska srca sad neizmjerno pate
prinosim pjesmu uz molitve
da ublaži im se tuga, moleći za te
©
mojoj Luci
20. TRAVNJA 2018
Na životnom putu susrela sam mnoge
i baš svatko od njih za me bitan je bio
sa mnogima sam i danas dobra
druge je put odijelio
Susreli su se i putevi naši
kao poklon sa neba tu srela sam tebe
topla i draga, velikog srca
nesebično si dijelila sebe
Ponovo su naši putevi razdvojeni
ali ostala je čvrsta spona među nama
hvala ti Luce moja na tvom čistom srcu
i prijateljstvu što nas veže već godinama
©
Poklon
6. SVIBNJA 2018
Kada tišina pokuca na vrata
i na pragu ugledaš veliki dar
prekrasno umotan s mašnom što mami
a bojiš se otvoriti, proviriti u tami
U velikoj kutiji malena je knjiga
i svaki trenutak tvog života zapisan je tamo
dok skupljaš hrabrost prići joj bliže
još tvoja budućnost nedostaje samo
Ako ne mogu pronaći ljepotu u ovom danu
ni svrhu svoju za danas ni sutra
plaši me pomisao svega onog što znamo
i što će u knjizi pisati do jutra
Ostavljam poklon od tišine
očekujem tamu da odstupi
pokušati ću naći svrhu da uljepšam dan
neka poklon mog života bude predivan
©
ljubavi mamina
23. LIPNJA 2018.
Na današnji dan prije 15. godina
začula sam melodiju što pamti se vječno
na svijet sam donijela djevojčicu
što neeeeeeeeee je plakala tečno
Tvoji prvi osmijeh, sićušni prstići
što stisnuli su me tada
napunili su moje izmučeno tijelo
ljubavlju što zauvijek između nas vlada
Nizali su se dani, tjedni, godine
svaka ta godina vodila me je
spoznaji koliko predivna si Lano
takvo dijete Bog može pokloniti samo
Ti moja si kćer, moj anđeo
ti moja si ljubav i najveća sreća
ti si moj prijatelj, moj suputnik
tvoje srce je veliko a duša još veća
Hvala Bogu što dao mi te je
uz tebe moj život je kao predivan san
ne dozvoli da se iz njega ikad probudim
ljubavi mamina sretan ti rođendan ❤