Kaže se : svako zlo za neko dobro, pa tako i ova pandemija koja nas je pokorila pokazuje nam i svoje dobre strane, dobili smo sa njom vrijeme u vremenu, vrijeme za svoje najbliže, vrijeme toliko silno potrebno ovom užurbanom svijetu, vrijeme za sve ono za što nikada nismo imali vremena, vrijeme za duhovni rast – rast u vjeri.
Uz bombardiranje raznih teorija zavjere, uz svakodnevno izvještavanje o opasnosti pandemije, uz strah za najbliže, uz potres koji nas je dodatno prodrmao kako bi nam život bio još nesigurniji i teži primijetila sam koliko smo se svi zapravo više zbližili, koliko je vidljiva poslušnost i odgovornost svakog ponaosob, koliko ljudi paze jedni na druge, kolika je požrtvovnost svih onih koji su radili sa oboljelima, koji su uskakali u pomoć sukladno svojem znanju i profesiji kako bi pomogli u opskrbi, u sanaciji grada, u održavanju reda, volonterima, sve u toliko izvanrednoj situaciji izlažući sebe i obitelji ugrozi za druge.
Moram se vratiti na potres u Zagrebu i svim okolnim mjestima – ne ponovilo se, dragi moji ne osuđujte ljude koji i danas reagiraju na svaki ružan zvuk što podsjeća na njega, koji reagiraju na svaku vrstu vibracije koju osjete. Morate znati da je to normalno i da ta trauma ne prestaje preko noći. Morate znati da vaš strah ne znači pomanjkanje vjere, potrebno je gledati naprijed i ne vračati se na taj dan, trebati će vremena da se strah umanji i nestane, to je dio procesa kojeg treba proći.
Mnoge su polemike bile oko održavanja misa, o kako se zlo brzo uvuče među nas, radi svojega stava i razmišljanja mnogi su osuđivali,( sada govorim o vjernicima ) mi smo navikli uvijek i u svemu vidjeti nekoga drugoga kao krivca umjesto da krenemo od samih sebe. Zapitajmo se prije nego upiremo prstom u nekoga kako se on osjeća i iz kojeg razloga nešto radi, pa i ako je to po našem mišljenju krivo to opet ostaje njegov grijeh, čemu onda osuda i trovanje sebe?
Ne dozvolite da iz ove situacije iziđemo poraženi, pokažimo koliko smo jači od svake nedaće. Ja sam u ovom razdoblju unatoč Koroni i potresu primijetila toliko puno dobroga, a vi?